To je priča. Mesto, vreme i lični podaci su promenjeni. Fotografije predstavljaju rekonstrukciju događaja. Uživajte. 8. u februaru 2017.policijska jedinica spustila se u podrum privatne kuće u Alvaraku, 24 kilometra od Luxora u Egiptu. Metalna vrata prerušena u ormar otvorila su potpuno belu sobu, bez ijedne senke koju je fluorescentna lampa neprestano osvetljavala. Za stolom je sedela iscrpljena žena, zastrašujuće mršava, sa plavom kosom koja je stizala ispod lopatica.
Bila je to 28-godišnja Susan Miller, američka turistkinja i fotografkinja koja je nestala bez traga u pustinji pre tačno 721 dan. Kada joj je policajac rekao koja je godina, žena nije vikala ili plakala. Susan je polako prebacila pogled na zid prekriven kratkim, pravilnim ogrebotinama, odmahnula glavom i mirno rekla da to nije moguće. Bila je prilično sigurna da nije provela dve godine u ovom belom zvučno izolovanom kavezu, već samo tri dana, i bila je veoma zabrinuta što je preskočila doručak sa prijateljima. Kako je subjektivno vreme postalo najbrutalnije oružje u rukama otmičara i kakva je fatalna nesreća prouzrokovala nestanak iskusnog putnika među stenama u zoru.
14. februara 2015. godine u 4: 30 pm na Sinajsko poluostrvo je pao potpuna tama. U sobi 214 hotela Sirena Bai Resort u Šarm-el-Šeйhe vladao tajac. Meghanine devojke Ollin i Kate Stevenson još uvek su čvrsto spavale. Sva trojica su stigla iz Portlanda u Oregonu osam dana ranije. Meghan i Kate uživale su u dugo očekivanom odmoru na moru, ali Susan Miller (28) imala je sasvim drugačiji cilj. Suzan je otišla na posao. Bila je slobodni fotograf, a njene fotografije su redovno objavljivane u prestižnim časopisima kao što su National Geographic Traveler i Condé Nast Traveler, kao i u nemačkim izdanjima o arhitekturi.
Njena specijalnost bila je zora nad istorijskim mestima u pustinji – taj zlatni čas pre izlaska sunca, kada se nebo menja iz tamno plave u ružičastu. Suzan je tog jutra tiho izašla iz sobe, noseći sa sobom dve kamere. Na naramenici joj je visio veliki Nikon D810 SLR, dok je u džepu na prsima lagane vetrovke bila kompaktna Soni RX100 kamera. Dežurni administrator je to kasnije spomenuo u svojoj prijavi turističkoj policiji. Žena je izgledala potpuno mirno i zamolila me da je prenesem prijateljima da će se sigurno vratiti na doručak koji je bio oko 9:00.
Ruta je pažljivo planirana prethodne noći. Na profesionalnom forumu, lokalna fotografkinja Suzan predložila je savršeno mesto za razgledanje na ivici visoravni Eltih, netaknuta od strane običnih turista. Ovaj divlji kutak nalazio se 22 kilometra severozapadno od rekreacionog područja, gde se ravan asfalt završavao i ustupao mesto gustim krečnjačkim ruševinama pustinje. Lokalno ime ovog bezdušnog područja bilo je Vadira Umsit. Glavni i jedini vizuelni spomenik u ovom sivom prostoru bio je stari rezervoar za vodu obojen crvenom bojom napušten na ivici zemljanog puta. U 4:35, Suzan je sedela u taxiju na glavnom ulazu u hotel.
Za volanom je bio 51-godišnji Mohammed Farud, dvadesetogodišnji vozač koji već dugo redovno putuje u zaliv Sirena. U 5:12 ujutro automobil se zaustavio ispred istog crvenog rezervoara. Vazduh je bio leden, gust od suve prašine. Suzan se zahvalila vozaču, zamolila ga da sačeka oko sat vremena, zgrabila kamere i počela da se penje na šljunkovitu padinu. Faroud, naviknut na hirove fotografa, samo se naslonio, tiho uključio radio i zaspao.
U 18:50 probudio se sa sve većim, gorućim osećajem straha. Sunce se već uzdiglo iznad horizonta i osvetlilo litice, ali ni na padini ni u blizini Crvenog vodenog tijela nije bilo tragova žene. Farud je čekao još 20 mučnih minuta, a zatim je počeo da se penje po kamenim padinama. Pedeset metara od vrha, pogled mu je pao na predmet. Na podu je bila torba sa rezervnim sočivima. Ležala je na boku kao da ju je neko prvo pažljivo položio na kamenje,a zatim je iznenada udario nogom. Nije bilo ničega osim zapanjujuće tišine pustinje. Vozač je u panici pojurio do automobila i pozvao menadžera hotela.
U 7:31 istog jutra začuo se kratak telefonski poziv Megan Ollin. Na ekranu se pojavila textualna poruka sa Suzaninog broja: “snimaću negde drugde. Ne čekajte doručak.Meghan je pročitala poruku, zevala i ponovo zaspala, ne shvatajući da je to Poslednja poruka sa uređaja njene prijateljice. Kako su kasnije otkrili forenzički istražitelji, Susan Miller nije poslala poruku. Poruku je napisala nepoznata osoba sa otključanim ekranom uređaja oko 20 minuta nakon krađe. GPS Tracker ga je nepogrešivo zaključao. Kada je poruka poslata, telefon nije bio na mirnoj visoravni Eltih, već 3 km severoistočno i brzo se kretao prašnjavim putem koji je vodio do autoputa Šarm Nuveiba.
Svest o tragediji došla je brzo. U 9:10, Meghan je poslala SMS poruku svojoj prijateljici. U desetoj polovini pokušala je da se javi, ali čula je samo poruku da je telefon isključen. U 10:45, Meghan i Kate su u očaju stajali na recepciji, a u 11:05 već su dali detaljna svedočenja vršiocu dužnosti turističkog policajca Šarm el Šeika. Otmica stranca u odmaralištu odmah je postala prioritet egipatskih vlasti. Potraga je počela brzo. U 13:00 na plato Iltih već su se nalazile dve operativne jedinice turističke policije i patrula Južno-kineske Žandarmerije. U 13:40 helikopter obalske straže poleteo je u vazduh i dva sata metodično češljao područje oko Vadi-Raz-Umsita. Rezultat je bio potpuni vakuum.
Jedini preostali dokaz bio je obrnuti džep sočiva. Forenzički stručnjaci skrenuli su pažnju na jedan važan detalj – svi predmeti u torbi bili su na mestu. Nijedan komad stakla se nije srušio. To je značilo da mlada žena nije pala sa litice, posrnula ili se u panici kotrljala po stenama. Torba joj je namerno skinuta sa ramena. U međuvremenu su nestale i kamere i memorijske kartice koje su se nalazile u njima. Istražitelji su odmah zatražili serijski broj fotoaparata Nikon D810 kako bi proverili globalnu bazu podataka ukradene fotografske opreme, ali kamera je nestala.
Tačno vreme gubitka signala određeno je korišćenjem podataka mobilnog operatera. Suzanin Telefon se isključio u 5:27. Podaci su ukazivali na to da je zemljani put vodio direktno do autoputa Šarm-Nuveiba, odakle je mogao bez zaustavljanja da se ukrca na trajekt i nestane bilo gde u zemlji. Sledećeg dana FBI se uključio u slučaj. 15. Februara u 16:20 je stigao službenik za odnose Ambasade SAD u Kairu. Doneo je Interpolov zahtev za sve granične prelaze u Egiptu.
Odgovor je došao ujutro 16. Februar je bio nedvosmislen: Susan Miller nije napustila zemlju preko zvanične ulazne tačke. Jedini trag otkriven je prilikom gledanja nadzornih kamera sa benzinske pumpe na autoputu Šarm Nuveiba, 7 km od visoravni. 14.februara u 5:44 ujutro, sigurnosna kamera snimila je beli kamionet Toiota Land Cruiser. Zadnja registarska tablica bila je jako zalepljena osušenom prljavštinom, što je onemogućilo prepoznavanje automobila. Kamion se zaustavio na benzinskoj pumpi tačno 30 sekundi. To je bilo dovoljno da vozač baci nepoznati predmet u kantu za smeće, nakon čega je suv otišao dalje na sever. Forenzički stručnjaci pronašli su slomljeni mobilni telefon u kanti za smeće, ali ispostavilo se da je to stari Nokia model koji nije imao nikakve veze sa nestalom ženom.
Na benzinskoj pumpi nije bilo smeća, a sigurnosna kamera nije mogla da vidi zadnji deo sumnjivog kamiona. 21. u februaru 2015.godine, predstavnik egipatskog Ministarstva unutrašnjih poslova izjavio je na konferenciji za novinare u Kairu da je aktivna faza potrage završena. Slučaj je prekvalifikovan za otmicu od strane nepoznatih osoba. 23. u februaru su se Meghan i Kate vratile u Portland u stanju šoka. Meghan je sa sobom ponela prazan ruxak sa kamere svoje prijateljice, kofer i oko petnaest pitanja na koja nije imala odgovore koji će je proganjati godinama koje dolaze. Niko od njih nije sumnjao da je Suzan još uvek živa i da pravi test za nju tek počinje. Mučila ju je stroga bela soba i potpuno izgubljen osećaj vremena.
8.februara 2017. godine, kada je sunce počelo da zalazi na zapadu iznad Sinajskog poluostrva, temperatura vazduha je bila prijatna na 22°C. u 16:42, pripadnici Jedinice za borbu protiv trgovine ljudima egipatskog Ministarstva za zaštitu spomenika, ojačani naoružanim agentima kriminalne policije, napali su Alvarakovu privatnu imovinu. imanje. Izolovani deo nalazio se na zemljanom putu 24 km zapadno od Luxora, između prometne magistrale Luxor-Asuan i Nila.
