“Evo nas, stigli smo. Berzovka. Moja mala domovina.”Pogledala je oko sebe, deset krivih koliba, staze između njih, prekrivene korovom. Vazduh je mirisao na dim i vlažnu zemlju. Iz najudaljenije kuće izašla je žena u pedesetim godinama, stara krpa na glavi, ruke bele od brašna. “Mama, to je Maša”, reče Nikolas glasno,”ona o kojoj sam ti govorio.”
Žena se približila, pogledala Mariju od glave do pete, a zatim klimnula glavom. “Zdravo, kćeri moja, ja sam Zinaida Ivanovna. Uđite, ne čekajte u redu.”Unutra je bilo tesno i sve je ključalo zbog vrućine. Samovar je već stajao na stolu. Posude sa kuvanim krompirom i kiselim krastavcima.
Nikolin otac, starac sa sivom bradom, sedeo je na klupi i tiho žvakao. “Sedi”, gunđao je,”jedi dok je još vruće.”Marija sela. Zinaida Ivanovna je odmah počela da je pita. “Gde radite?”U fabrici odeće u Barnaulu”.”A tvoja mama, tvoj tata, da li su još uvek živi?””Moja mama je živa, moj otac je umro kada sam imao 10 godina.”
“Neka počiva u raju”, rekla je žena i prekrižila se. “A braćo, sestre?”Ja sam jedino dete.”Nikol je sedela pored nje. Stavio joj je ruku na koleno ispod stola. Dlan mu je bio topao, ali Marija je osetila blagu napetost. “Mama, Dosta je ispitivanja”, rekao je tiho. “Daj joj dah, upravo se vratila sa putovanja.”
Zinaida Ivanovna je stisnula usne, ali je ćutala. Starac je samo frknuo. Uveče ju je Nikolaj poveo sa sobom da pregleda selo. Prošli su pored tri prazne kuće sa razbijenim prozorima. “Ranije je ovde živelo mnogo ljudi”, objasnio je. “Sada su se svi preselili u grad. Zaostali smo i nekoliko starih dama.””A ti, ne želiš da ideš u grad?”pitala je.
“Ako se potrudim. Pozvan sam u miliciju. Uskoro će me učiniti vodičem. ITK-7 kolonija, nedaleko. Plaćanje tamo je dobro. Postoje lemljenja, uniforme. Kada se venčamo, odmah ćemo se preseliti u grad koji se nalazi u blizini zone. Daće nam stan.”Marija je volela kada je govorio o budućnosti.
Kao da je sve već rešeno. Mesec dana kasnije proslavili su venčanje u seoskom savetu. Potpisali su se za deset minuta, a zatim otišli kući. Stol je bio postavljen za dvanaest osoba. Došli su susedi, došla je Nikolajeva tetka iz susednog sela, dva njegova prijatelja iz milicije. Popili su malo mesečine. Jeli su kisele krastavce i pite od kupusa.
Zinaida Ivanovna podigla je čašu u čast mladencima. “Da biste živeli u harmoniji, tako da imate decu, a ne kao otac i ja, ceo život pun tuge.”Nikolas je stao, pogledao Mariju. “Živećemo bolje od svih ostalih.”Nasmešila se. U tom trenutku se osećala kao da je sve u redu.
U početku je bio nežan. Ujutro joj je napravio pravu kafu, a ne zamenu za cikoriju. Uveče ju je zagrlio i šapnuo: “ti si najlepša. Drago mi je što ste prihvaćeni.”Ali već dve nedelje kasnije primetila je promenu. Kada je komšija, tetka Klava, došla da joj čestita i razgovarala sa Marijom kod viketa, Nikolaj je te večeri hladnim glasom rekao: “šta ste tamo toliko dugo blebetali?”Ništa, posao, vreme”.
“Činilo mi se da ste joj se žalili.””Na šta se žalio?”iznenadila se. Na trenutak je utihnuo, a zatim je čvrsto držao za sebe. “Jednostavno ne volim da se stranci mešaju u naše živote. Sad si moj, potpuno moj.”Ćutala je. Rekla je sebi da je to ljubomora, tj.
Početkom marta pozvan je u Rajkom. Te večeri se vratio kući blistav. “Imenovan sam za direktora ITK-7. Stupiću na dužnost sutra.”Marija ga je poljubila. “Čestitam vam od srca. To je važna pozicija.””Da, i našao sam ti posao. Medicinska sestra u ambulanti zone. Imaju malo osoblja, pa zapošljavaju civile.”
“Plata 60 kontrolnih kovanica plus bonusi. Bićeš pored mene, ja ću biti miran.”Oklevala je. “Ja ću to rešiti. Išla sam samo na kurseve medicinskih sestara.””Uspećete. To je jednostavan materijal. Injekcije, ligacije, merenje temperature. Oni su poput dece ako ih ne tuku previše.”Klimnula je glavom. Posao ju je zainteresovao. Bila je to nezavisnost, iako skromna.
Sledećeg dana, Nikolas je odveo do kapije kolonije. Visoka ograda, bodljikava žica, stražarski toranj. Stražar je proverio dokumente i propustio ih. Unutra je mirisalo fenolom i sirovinom. Ambulanta, mala soba sa sofom, ormarićem za lekove i stolom. Starija medicinska sestra, žena u četrdesetim godinama, strogo je pogledala Mariju.
Nova devojka, Klofova žena. “Upravo tako”, odgovorio je Nikolas, ” a i za vas. OK, sutra u 8 ujutro, špric, termometar, zavoj. Ako nešto ne znate, samo pitajte. I što je najvažnije, ne osećajte sažaljenje prema njima. Nisu zbog svoje lepote…..
