Moja jedina želja bila je da sin dobro završi fakultet i pronađe dobar posao. Stan je već imao, doduše, bio je na moje ime – zbog sigurnosti.
Bojala sam se da će neka pohlepna devojka osvojiti njegovo srce i onda prevarom prepisati stan na sebe. Zato je moj sin poslušno sa odličnim uspehom završio fakultet i već počeo da radi u dobroj firmi. O svom privatnom životu ništa mi nije pričao, znao je da ću biti protiv. Prvo karijera, pa tek onda porodica.
Ali jednog dana me je sin hitno pozvao i u žurbi zamolio da odem u porodilište:
-Mama, objasniću ti sve kasnije, ali danas ti se rodila unuka. Možeš li hitno otići u porodilište? Tamo je Nastja sama, ona je moja devojka. Samo me zadržavaju na poslu.
-Šta… Sine, zašto mi to ranije nisi rekao?
-Razljutila bi se… ali Nastja je imala operaciju, ne može sada biti sama.
Odmah sam otišla u porodilište, da upoznam snajku. Na moje iznenađenje, Nastja mi se odmah dopala. Tako vaspitana, tiha i mirna devojka. I unuka mi se rodila, tako šarmantna.
Dok smo čekali mog sina da se vrati s posla, lepo smo se ispričale. Odlučila sam da ostanem sa Nastjom sve vreme dok je u bolnici. Teško je biti sam sa bebom, pogotovo nakon operacije. Sin je bio presrećan što smo se Nastja i ja slagale. Konačno sam se smirila. Moj sin je izabrao savršenu ženu i predivnu majku za svoju ćerku.
