Neću uzeti majku. Imam česta poslovna putovanja, nema vremena sa bolesnom staricom da se zezam”, grubo je rekao Nikita. U njegovim očima je bljesnula anxioznost. – Takođe će izazvati požar ili potop. Ko će odgovoriti?
Ni ja neću uzeti, nesigurno sam ponovio Boris — ovom starijem bratu, ne brinući se da je njihova majka sada u susednoj sobi i da može sve da čuje. – Irka će me izbaciti iz kuće ako povučem babku kući. I deca su mala, i dalje se plaše njenih čudnosti.
— Neka onda Kolьka sa Nadьkoй sebi oduzeti, — odlučno je rekao Nikita, stavljajući tačku u pitanju. — A ako se odbijaju, u ukrcavanje sdadim.
Nađa gledala na svoje dve devereй, jedva zadržava sve veću dosadu. U glasovima muškaraca nije bilo ni kapi saosećanja, samo bes, kao da je briga o starima majke je za njih teret.
— Zašto ćuti? — tknula ona muža lakat. Nije joj se svidelo, da je Bio čak i ne pokušava da ućutka braće, vыslušivaя njihove okrutne reči o majci. — Slažem se Ana alexandra fjodorovna nas pokupi?
– Pa, šta da radim-raširio je ruke. – Ne ostavljaj je ovde.
Ostavljanje svekrve same u stanu i istina nije bilo moguće. Anna Fedorovna je nedavno napunila sedamdeset pet godina i zdravlje je veoma izneverilo. Stalno je posećivala lekare, nekoliko puta je čak pozvala hitnu pomoć usred noći. A poslednjih meseci počela je da gubi pamćenje, čini nelogična dela i zbunjuje imena i datume.
Saznali smo to slučajno. Svake nedelje sinovi su dolazili kod majke, proveravali je i donosili namirnice. Jednom je Kolja, kada se vratio kući, uznemireno rekao svojoj ženi.:
– Mama mačka je sipala kafu u posudu, a pored nje stavila sendviče sa maslacem! Tako zastrašujuće… šta sada da radimo?
Nadia je tada tužno uzdahnula, predosećajući početak poteškoća. Starost ne štedi nikoga, ali nekome posreći više, nekome manje. Svekrva iz slatko i meka žene, sa kojom Nađa upoznala dvadeset pet godina, brzo pretvorio u bespomoćnog čoveka.
Prvi put je uvek imao nadu, da bolest neće biti teško da napreduju. Ana Fedorovna je nastavila da živi jedan i ni na šta nije žalio. Ali u jedan od dana i Kola pozvao Nikita – stariji brat je izbezumljeno.
— Došao do majke, a ona je u kuhinji bubašvaba trče okolo! Ti si prošle nedelje imala je, zašto ne reče?
— Tako sam i ja video — bilo opravdano Nikolaj. — Ih tada nije bilo.
– A sada je, još više su se razveselili! Tamo ima hranu raširenu po svim uglovima-čovek je nakratko utihnuo. — Potrebno Nam je da se reši, da sa majkom da radim. A onda, bojim se da je sve stan zahlamit. Može li otići u neki internat?
— Ne žurite, — uplašio Kol. — Hajde još sa Boreй da pričamo.
— Ja sutra ponovo na nju ja ću, — upozorio je Nikita. — Želim da se neke stvari da pokupi, sve dok ona ne da ih je izbacila ili ne bi dao nekome. Dođite, takođe, na mestu i vidimo.
Tako su se trojica braće našla u stanu Anne Fedorovne. A sa kolom je otišla i Nadija, da se uveri da je sa svekrvom sve u redu. Nekada su provodili puno vremena zajedno: putovali su u vikendicu, na jug i u sanatorijum, delili porodične recepte, gledali i razgovarali o istim serijama. A kada je Nadija bila mlađa, često je tražila savete od Anne Fedorovne. Oni su se odvojili samo poslednjih godina, kada je potreba za stalnom komunikacijom kod obe žene postala manja.
Videvši svu svoju decu zajedno, baka se obradovala, požurila u kuhinju da kuva čaj. Nadija je otišla za njom i na vreme je videla da je svekrva htela da uključi električni čajnik bez vode.
Anna Fedorovna, hajde da vam pomognem, strpljivo je izgovorila snaha.
– Oh, hvala, Mašenka-stara dama se rasplamsala. – Tako je pametna odrasla! Na času verovatno dobijate samo petice?
Nadija nije rekla da je njena unuka Mašenka već dugo završila školu i da je sada na petom kursu, već je jednostavno prevela temu na pejzaž izvan prozora.
Muž je pogledao u kuhinju. Predavši Annu Fedorovnu u ruke kolija, Nadija se vratila u sobu. Tamo su Nikita i Boris otvorili vrata ormara, pregledali police i izvukli kutije.
– Nema nigde! – nesrećno je progovorio stariji brat. – Da li sam se sakrila ili izvadila iz kuće?
– Šta tražite?
Da, kutija je izrezbarena, odgovorio je Boris. – Tamo su bili svi ukrasi na kopnu. Prstenje, zlatne minđuše…
— A vi ste, znači, odlučili da ih sebi pokupi? — pointeresovalasь žena. — Nije sramota? Anna Fedorovna je još uvek ovde.
“Ne penji se”, mahnuo joj je Nikita. – Bolje bi pomoglo da se traži. Ako prodamo ove ukrase i podelimo iznos na sve, onda bi trebalo mnogo da se ispostavi. A starici su ovi cacki bez potrebe.
— Neće ih vući sa sobom na to svetlo-viknuo je Boris. – A nama i mojoj ženi je potreban novi TV.
Nada je postala odvratna od ovog razgovora, na nju je navalio Gorki očaj. Ni ona nije bila oduševljena bolešću svekrve, ali je tako otvoreno ismevala svoju majku i neosetljivo razgovarala o kovčegu, ne bi joj ni palo na pamet. Sinovi uopšte nisu brinuli za zdravlje voljene osobe, brinuli su se samo za skupe stvari.
Uveče su se svi raselili po kućama. Anna Fedorovna je upozorena da će od sledeće nedelje živeti kod kolija, a njena mačka će uzeti Borisa. Baka, iznenađujuće, nije imala ništa protiv – čak je bila srećna što je bila sa sinom i snahom. A Nikita je htela da pozove dezinsektora da obradi stan od insekata.
– Izbaciću sve ovde, onda ću pozvati čistače i iznajmiti stan-objasnio je. – Ne radi dobro. Neće se vratiti ovde.
– Ti si samo novac za sve nas podjednako podeljen-rekao je Boris. Majka je naša zajednička.
Tako je Ana Fedorovna bila kod kolija i Nadi, gde su je smestili u sobu ćerke-studentke, koja je već dve godine živela sa svojim mladim čovekom.
Prisustvo u stanu svekrve podsetilo je nada na prošla vremena. Kada je Maša bila mala, baka ju je često uzimala iz škole. A kada su roditelji dolazili sa posla, lekcije su već bile urađene kod ćerke. A letom su Mašu i Annu Fedorovnu slali u daču na sva tri meseca. Ćerka se i dalje sa toplim osmehom seća vremena kada su ona i baka išle na reku i u šumu po pečurke i bobice.
Sada je bilo drugačije. Prošla Ana Fedorovna je polako odlazila, ostajući samo u sećanjima svojih najbližih. Ona nije prepoznala Nadiju, mešala je to sa Mašom, to sa Borisovom suprugom Irom. I svaki put je Nadija osećala težinu u duši. Bilo je bolno gledati osobu koja vas nije prepoznala ili se sećala vaših zajedničkih radosnih i srećnih trenutaka.
“Ovde sam”, nježno je odgovorila snaja, pokušavajući da sakrije suze u glasu kada nije čula svoje ime.
Pokušavajući da zabavi svekrvu, Nadija joj je uključivala serije o ljubavi-one koje bi mogle odvratiti staru ženu. I ona je sa interesovanjem pratila razvoj odnosa između heroja dok se nije umorila i zaspala u stolici. Sin i snaja su se radovali što baka nije stvarala probleme, ali su se radovali.…
Nekoliko dana kasnije, Ana Fedorovna je nestala. Napustila je kuću rano ujutro dok su svi spavali i nije se vratila. U strahu koji ih je obuzeo, sa srcem koje je teško kucalo, Kolja i Nadija su nekoliko sati trčali po okrugu, tražili staru ženu, ali bezuspešno. Već su se okupili da idu u policiju, kada je čovek iznenada zazvonio telefonom.
Pozivač se predstavio Antonu i rekao da je pronašao Annu Fedorovnu u ulazu u svoju kuću. Imala je torbu sa stvarima i staru beležnicu na kojoj je na prvoj stranici bilo ime i telefon sina.
– Mama, zašto si otišla? – zamerio se Kohlu kada su on i Nadia doveli uplašenu staru damu kući. – Zar ne sediš kod kuće? Mi radimo sve za tebe! Htela si grožđe – kupili smo ga. Nadьka vam je preuzela serije, sedi i gledaj u svoje zadovoljstvo. Šta još treba?
Kada je doveo majku kući, lice mu je od uzbuđenja bilo belo kao kreda. Sin je tek sada zaista shvatio koliko je ozbiljna situacija.
“Hoću kući”, jadno je promrmljala baka, zbunjeno gledajući svog sina. – Tamo je jazavac nehranjen…
– Boris je uzeo mačku za sebe-odgovorila je Nadia, umirujuće milujući svekrvu po ramenu. – Ne brinite o njemu. Bolje recite, zašto u beležnici imate samo Kolijeve kontakte? Imate još dva sina.
Zašto pitaš? Ne seća se ničega”, tiho je promrmljao muž, osećajući sramotu za sebe i svoju bespomoćnost.
Morao je biti uz majku i brinuti se o njoj. Ali on je, kao i druga braća, često uklanjao njene probleme.
– Sećam se svega! – iznenada se razbesnela Ana Fedorovna, vraćajući se na trenutak svojoj bivšoj. – Kohl je snimila jer znam da ćete uvek doći u pomoć. A ostali momci nisu pre toga.
“Mama, grešiš”, odmahnuo je sin glavom. Nikita i Boris se takođe brinu i brinu o tebi.…
— Da, kako-tužno se podsmevala baka. – Misliš da sam stara, ne vidim ništa i ne čujem? Moju kutiju sa nakitom tražili su da prodaju!
Ko ti je to rekao? pokušao je da smiri Kohlovu majku. Sanjao si.
– Ne. Nikita me je nekoliko puta zamolila da je pokažem, znala je gde leži. Takođe je predložio da se u lombard preda zlatna suspenzija. Nisam se složila, a nakon što je otišao, sakrila sam svoju kutiju, a zatim je uzela sa sobom da ih ne bi dobila.
Anna Fedorovna je pobedno pogledala Nadiju i kolju. Do sada je držala torbu. Nakon što je ušla u nju, stara žena je izvukla tu izrezbarenu kutiju sa dna i stavila je na sto.
– Mama, zašto si je iznela napolje? sin se uhvatio za glavu. – Malo i šta se moglo dogoditi!
– Ja ću dati svoje ukrase Nadenki, ne obraćajući pažnju na kolju, nežno je izgovorila baba i ljubazno pogladila kutiju. – Neka sve dobije. A ja sam zlato ni za šta.
Nada nije imala drugog izbora nego da prihvati poklon svekrve. Ovi ukrasi nisu bili samo zlato, već sećanje na voljenu osobu koju treba sačuvati. Obećavši da će čuvati nakit i predati ga dalje Maši, žena je odnela kutiju u sobu.
