Posle 20 godina odlučio sam da se osvetim razrednoj učiteljici i svim svojim školskim drugovima koji su se smejali meni u školi. Odrastao sam u siromašnoj porodici. Tata je napustio porodicu dok sam bio još beba. Kao rezultat toga, mama je morala da me odgaja i podiže sama. Mnogo je radila da bi imali dovoljno za osnovne potrebe. Samo što je radila u školi u kojoj sam išao, i to kao čistačica. Posle smene, još je čistila i u prodavnicama. Sami možete da zamislite kako smo siromašno živeli. Školski drugovi su se rugali sa mnom. Svi moji stvari su bile stare, ponekad čak i preuske.
Nisam mogao ni da sanjam o modernim gedžetima. Međutim, svi moji vršnjaci su ih imali. Nisam se stideo svoje mame i ponekad sam joj pomagao da opere podove u školi nakon časova. Pomerao sam klupe, brisao tablu. Bilo mi je žao nje – video sam njen težak rad. Nisam imao prijatelje: oni su se stideli da budu sa mnom. A školski drugovi su se smejali. Osim toga, učiteljica je bila jedna od onih koji se dodvoravaju bogatim roditeljima. A decu iz siromašnih porodica je ugnjetavala. Meni je više nego ikome dolazilo od nje.
Jednom mi je rekla reči koje su me veoma povredile. I pamtio sam ih ceo život. Jednom me pozvala do table i počela da me ismejava. Govorila je da neko poput mene nikada neće moći ništa da postigne u životu. Da sam sin čistačice. I da je moj životni put unapred određen. Te reči su mi se urezale u dušu. Iako sam tada bio još dete. Svake godine svi moji školski drugovi dolazili su u grad na susret bivših učenika. Samo meni nije bilo do toga. Nisam hteo da se sećam školskih dana. A i nikad nisam imao vremena. Ali posle dvadeset godina situacija se promenila.
Odlučio sam da idem na banket na kojem je, jasno, bila i razredna učiteljica. Kao i obično, školski drugovi su organizovali susret u skupom restoranu, i razredna učiteljica je tokom događaja pitala ko je šta postigao, ko je šta postao. Jedan je radio u taksi službi, drugi je postao advokat, treći računovođa. Došao je red na mene. Svi su počeli da se smeskaju. A ja sam samo rekao da radim u građevinskoj industriji. Ponovo su počeli da se međusobno gledaju, misleći da sam običan moler, fasader ili radnik. Nisam hteo da se opravdavam niti da objašnjavam.
