1993. godine gluvo dete je ostalo na mojim vratima

Shvatanje da će ljubav naći put. Uvek.

Očajno sam počeo da učim znakovni jezik.

Knjige, kursevi, sastanci sa gradskim stručnjacima.

Utrošeni sati nakon što je Andrev zaspao, moji umorni prsti ponavljali su geste dok nisu postali prirodni.

Radu je izgradio malu radionicu u dvorištu.

Tamo je, iz noći u noć, nakon terenskog rada, počela da stvara posebne igračke za Andreja: sa trepćućim svetlima umesto zvukova, sa različitim texturama i vibracijama.

Prvi put kada je Andrev shvatio da ima smisla u mojim gestama, imao sam tri godine.

Pokazao sam mu znak “voda”, a zatim mu dao čašu.

U njegovim očima zapalila se iskra prepoznavanja.

Ponovio je gest, u početku nesiguran, a zatim sve ubeđeniji.

Te noći sam plakala od radosti u naručju Radu.

Vreme je prolazilo. Andrej je odrastao, učio, razvijao se.

U početku je bilo teško u školi. Deca mogu biti nasilna.

Ali u Andreju je bilo nešto posebno: razoružavajuća ljubaznost i nadahnjujuća upornost.

Kada sam napunio šesnaest godina, Andrev mi je dao najlepši poklon.

Otišao je u očevu radionicu i nekoliko meseci tajno nešto gradio.

Na moj rođendan dao mi je ručno izrezbarenu drvenu kutiju.

Unutra je bio uređaj koji je sam konstruisao: neka vrsta prevodioca.

Kada sam govorio, moje reči su se prikazivale na malom ekranu pretvorenom u text. Nije bilo savršeno, ali je uspelo.

U osnovi kutije, pažljivo izrezbarene, bila je jednostavna poruka:”mami koja mi je dala glas.”

Danas Andrei navršava 34 godine. On je inženjer i razvija tehnologiju za osobe sa oštećenjem sluha.

Ima svoju porodicu, dvoje dece koja od malih nogu znaju znakovni jezik.

I svake nedelje svi dolaze u našu kuću, ispunjavajući kuću tihim smehom i ljubavlju za koju nisu potrebne reči.

Ponekad kada sedim na istoj staroj klupi na kojoj sam ga pronašao, pomislim na njegovu biološku majku.

Nadam se da gde god da ste, znate da je vaše dete srećno.

Koji je pronašao svoj put u ovom teškom svetu.

I možda ću mu jednog dana moći reći: “ne samo da sam ti oprostio, već i on.”

Ako vam se svidela priča, ne zaboravite da je podelite sa svojim prijateljima! Zajedno ćemo moći da širimo emocije i inspiraciju.

Related Posts