Moj muž i ja smo se venčali kada smo oboje imali po 27 godina. Tada smo oboje shvatili šta želimo od života: mir, stabilnost i sigurnost u sutrašnji dan. Za skoro 24 godine braka dobili smo dvoje dece: sina Pašu i ćerku Arišu.
Uvek smo imali stabilan posao, kod kuće je uvek bilo čisto i udobno, već sam mislila da ne mogu biti srećnija, ali ispostavilo se da sam grešila. Kada je naš Paša, tačnije snaja, Sveta, poklonila nam našeg Aleksandra, jednostavno sam skakala od sreće.
Imala sam sve što mi je trebalo u životu, a mužu, kako se ispostavilo, nije… Jednog dana, vraćajući se kući iz prodavnice, muž mi je rekao:
– Slušaj, nismo deca, ne želim da igram igre, reći ću ti direktno: imam drugu. Želim da se razvedemo i da živim sa njom.
Tada mi je zemlja pod nogama nestala. Moj srećan život je odjednom kao da izgubio boje, ali nisam ga molila da ostane sa mnom.
On je već doneo svoj izbor u korist druge žene posle 25 godina zajedničkog života. Umesto da se zatvorim u sebe i postanem starica pre vremena, upisala sam različite kurseve, odlučila sam da dovedem svoj život u red.
Moj savet vam je: ako, ne daj Bože, naiđete na nešto ovako, zapamtite jednostavna pravila: volite i poštujte pre svega sebe, a ne muža, imajte svoj posao (nije nužno da bude unosan, ali tako da svakog dana napredujete, ne ostajete na istom mestu),
ako je muž već odlučio da ide – pustite ga, nemojte ga moliti da ostane, nemojte tražiti brzu i nekvalitetnu zamenu za bivšeg partnera – to je put u ništa. I na kraju, kažem vam: živite i uživajte u životu, jer niko bolje od vas to neće učiniti.
