Ja mislim da sada mnoge majke mogu da me razumeju: šta sve ne bi uradila kada vidiš da tvoj rođeni sin našao nije baš dobru ženu, i ti to dobro razumeš. Možda sam preterala kada sam želela da sačuvam svog sina od njegove loše žene, ali to nije pomoglo — sada oni dvoje ne žele da komuniciraju sa mnom. Želim da ispričam celu priču detaljnije, da biste razumeli da nisam baš tako loša svekrva, zapravo, zašto sam se umešala u život mog sina, i možda će neko dati savet: šta da radim sada, kako da izađem iz situacije koja se desila? Imam dvoje dece, dva sina. Stariji je odlučio da se oženi odmah posle vojske.
Naš grad je mali, tako da svi sve znaju, odmah su mi ispričali prošlost te devojke, izabranice mog sina Romana: volela je da se zabavlja, loše je učila, jedva završila školu i još mnogo toga što nije baš dobro. Pa, drage žene, složićete se — ko sanja o takvoj partnerki za sina?
Dovede tu Olenu sin kod nas kući, i odmah sam osetila neprijateljstvo prema njoj: stavila je punu usta žvake i žvaće je da bi što manje razgovarala sa mnom. Sin mi je posle rekao da ta Olena više ne dolazi u našu kuću.
Ali šta sam mogla da uradim kada sam saznala da su mladi već predali prijavu u matičnu službu i da su već rezervisali kafić za proslavu venčanja? Svati su platili celo venčanje: bili su srećni što su bar za nekog svoju “lepu” ćerku udali, niko je više nije zvao da se uda. Kako su mladi živeli? Tako loše. Iznajmili su stan, svađali su se još pre braka. Nevesta se nije odvikla od svog prethodnog života, volela je da se zabavlja sa prijateljima do kasno u noć, Romana nije zvala sa sobom. U kući je stalno bio nered. Posvađaju se, nevesta iztera Romana, on dolazi kod mene mrzovoljan. Naspiće se, nazove Olenu i trči nazad kod nje.
Osećam — neće to biti normalan život, već su mu počeli problemi na poslu. Pa koliko još? Svaki dan sam počela da zovem Romana, molila ga da se predomisli, dok je mlad. Zato što sada ima loš život u braku, a ja još želim unuke. I kasnije su se ipak razveli, nisu mogli dugo da žive zajedno. Posle je moj sin upoznao drugu ženu. Štaviše, ja znam njenu porodicu, oni su veoma dobri ljudi, a znači — i ona nije loša.
Ali rano sam se radovala, na horizontu se ponovo pojavila bivša nevesta. Počela je da se pravda da je sve razumela, da je donela zaključke i da će sigurno biti dobra žena za njega. Moj Roman je ponovo poverovao svojoj bivšoj. Vratio se njoj. Ponovo su podneli prijavu.
Uskoro venčanje, mi sa sinom komuniciramo samo kratkim razgovorima preko telefona; rekao je o svojim planovima, ali na venčanje me kategorički ne poziva. I iskreno, ni ne bih želela da idem tamo, ali sam faktično — da li sam ja, uopšte, izbrisana iz njegovog života? Ne volim svoju nevistu, to je jasno, naravno, ali volim svog sina, ja sam njegova majka.
Pa, ja sam mu samo dobro želela. Zar možeš da zameniš svoju rođenu majku za neku stranu ženu? Iskreno — ja sam u očaju. Prvo me ne zovu na venčanje, a onda mi verovatno ni unuke neće pokazati. Da, možda sam preterala, ali ja sam i dalje majka, najrođenija osoba za svog sina.