Posle dva neuspešna braka zbog moje neplodnosti, već nisam razmišljala o porodici i deci. Ali odjednom se u mom životu desilo nešto što se nikako nije moglo drugačije opisati, osim kao čudo.

Imala sam trideset dve godine. Imala sam stan, auto, dobar posao, mogla sam sebi priuštiti salone lepote, prodavnice i odmore. Ali nisam imala porodicu. Dva moja braka su se raspala zbog moje neplodnosti. Lečila sam se, ali nisam izlečena. I pomirila sam se. Jednom smo sa kolegama otišli u bar, proveli smo večer do kasno. Tamo mi je prišao momak koji je pokušavao da skrene moju pažnju. Do kraja večeri Anton nije odlazio od mene. Kada su svi počeli da se razilaze, Anton mi je predložio da još odemo u drugi bar.

Jutro je bilo teško, nisam mogla da ustajem iz kreveta dok nisam čula neko puhanje pored sebe. I san, i mamurluk kao rukom su nestali kad sam videla jučerašnjeg udvarača pored sebe.

Nikada nisam brže došla sebi. A on se probudio i nije mogao da shvati zašto ga tera: “Pa, zar me nećeš čak ni doručkom počastiti? Zar nisam zaslužio?”, mrmljao je Anton. Ja sam ga samo izgurala iz sobe. Prošle su dve nedelje kad sam počela da osećam nelagodnost u donjem delu stomaka i zabrinula se.

Još mi je i menstruacija kasnila, a jedna prijateljica je rekla da je to imala pri upali. Onda sam odlučila da idem kod doktora. Ali sam mogla da posetim bolnicu tek za nekoliko nedelja, jer kvartalni izveštaj je zahtevao maksimalnu pažnju. Ispostavilo se da sam trudna. Takvo iznenađenje od života nisam očekivala. Na moju sreću, trudnoća je tekla dobro.

Čak nije bilo ni toksikoze. Antona nisam tražila, možda on ima porodicu, zašto bi on trebalo da zna. Iako sam bila veoma zahvalna za taj susret. Kada sam već bila u sedmom mesecu, prijateljica me pozvala u svoje selo, tamo je reka, svež vazduh. Pristala sam, ni ne sumnjajući šta me tamo čeka. Šetajući večerom pored reke, srela sam Antona.

Ispostavilo se da je on prva dva nedelje nakon upoznavanja dolazio do moje kuće, nadajući se da će me videti. Ali se, sećajući se kako sam ga oterala, nije usuđivao da priđe. Već tamo, pored reke, on mi je postavio pitanje i odveo me kod svojih roditelja. Prošle su već dve godine, imamo već drugo dete. Ponekad, kada više ne veruješ u nešto, to se pojavi u tvom životu.

Related Posts