Sinu od majke treba samo stan, a šta će biti s njom – njemu nije važno.

Nevistka nije volela svekrvu, i ta netrpeljivost je bila obostrana. Nakon smrti muža, Natalija Evgenievna je teško dolazila sebi, smatrala je da neće preživeti takav udarac, ali, kako je vreme pokazalo, nekako se oporavila. Kao što kažu, nesreća ne dolazi sama: sin je hteo da upozna majku sa budućom nevistikom.

Bila je vulgurna, sa obojenom kosom, u uskom i priljubljenom odeću, i sa drskim karakterom. Veoma neprijatna devojka. Iako je Natalija Evgenievna pokušavala da odvrati sina od nje, ništa nije uspelo.

Jednog dana muž i žena su došli kod nje, a nevistka je donela puno štetne hrane koju Natalija Evgenievna već dugo nije jela.

Seli su da piju čaj, a nevistka je bezobrazno pitala:

-Natalija Evgenievna, a da prodamo vašu dvosobnu garsonjeru i kupimo jednosobnu za vas i za nas?

-Ne, – čvrsto je rekla Natalija Evgenievna, – nećeš ništa da kažeš? – Pogledala je sina.
Sin je sedeo ćutke i ništa nije govorio. Očigledno, njegova žena ga je smirila. Razveo bi se, ali kuda sada, dvoje dece…
Nakon toga, tako ni ne progovorivši ni reč, otišli su iz kuće.

Nakon ovog incidenta, Natalija Evgenievna je odlučila da se opusti i, pregledajući svoj raspored, počela da se aktivno bavi nečim. Svako jutro i veče išla je u šetnje. Komšije, “kumice”, su sedile ispred zgrade i komentarisale sve oko sebe, a kada je izlazila Natalija Evgenievna, govorile su da nisu par, da treba da sedi sa njima.

Natalija Evgenievna je uvek u mislima odgovarala: ‘Pa kakvo tu prijateljstvo… ja sam samo učitelj u osnovnoj školi, i to još na penziji.’
Jednog večeri slučajno je posrnula i iskrenula nogu. Komšije su odmah pritrčale da pomognu, ubrzo su je odvezli u bolnicu. Ispostavilo se da je imala pucanj na članku, stavili su joj gips. Koliko god da je zvala svog sina, on ili nije odgovarao, ili je stalno bio zauzet. Komšije su je bodrile, spremale obrok, brinule o njoj. Natalija Evgenievna ih je učila umetnosti origamija.

I tada je stigao dugo očekivani poziv od sina.

-Zdravo, mama, razmišljali smo, možda bi mogla da se preseliš kod nas, a tvoj stan bismo dali u iznajmljivanje?

-Ja sam na poslu… za volanom… sve u isto vreme… nije mi zgodno… za sada.
Spustila je slušalicu i nastavila da uči svoje prijateljice. Sve su se zajedno šalile i smejale, a sin nije imao vremena za majku, uvek je bio zauzet.

Related Posts