Ja sam iz doma za decu. Činilo mi se da ništa u životu ne ide kako treba, dok me jedna starija žena nije obrisala suze… Moj život je bio borba još od detinjstva. Od rođenja sam odrasla u domu za decu: roditelji su me ostavili na pragu bolnice i nestali. U domu za decu život nije bio lak i morala sam rano postati samostalna. Do adolescencije, svakog večeri sam sedela pored prozora i sanjala da će sada doći moja mama i odvesti me.
Tada sam bila opsednuta mišlju o majci – imala sam sve crteže sa njom, dolazila je u moje snove – tako lepa i sva u cveću. Ali, naravno, niko nije došao po mene. Ipak, u domu za decu nisam ni znala da će moj život biti još teži. Nakon što sam završila školu, počela sam da radim u fabrici, od koje sam dobila malu sobicu u studentskom domu. A kakvi su mi bili komšije – užas. Roditelji su svaki večer pili, a deca su bila ostavljena da se snalaze, čak su i krali sitnice od komšija. Jednog večera sam se vraćala jako umorna sa posla: vrata moje sobe su bila iščupana, a unutra je bilo sve pometeno. Novac koji sam štedela od svake plate je nestao, i tada sam se obratila policiji. Znala sam da su to uradili moji komšije.
– Mi – česna sim’ya, v chomu ty tut nas zvynuvachuyesh? – krychala moya susidka Klava, ledve trymajochys’ na nohakh. – Pishla zvidsy, tomu shcho ty zaraz pro tse poshkoduyesh! – vyhuknuv yiyi cholovik i, skhopyvshy mene za komir, vykynuv v pid’їzd.
Ya pishla v park i sydila na lavochtsi. Mene perepovnyvala obraza na vse, shcho vidbuvayetsya. A holovne, shcho ya navit ne mela z kym podilytys’ svoyim horem. U mene ne bylo ni druziv, ni blyzkykh.
– Dytynko, chomu tak hirko plachesh? – pidišla i zapytala mene babusya, yaka hulyala v parku z malyn’koyu bilynkoyu sobachkoyu.
Pislja tsykh slov meni stalo sebe shkoda, i slyozy polylysya shche bil’shoyu rikoyu. Tse persha lyudyna, yaka potsikavylasya mnoyu i meni stalo niakovo. Ale ya vidchuvavla take dushevne teplo, shcho protyahom dvyokh hodyn rozpovidala yiyi pro svoye zhyttya. Vzhe byl pizniy kholodnyy vechir i vzhe navit sobaka pochnala skyhlyty.
– Hanna, pidemo do mene, ya tobi pyrohom pryhoshchu, chayu zrobyu, zihriyeshsya, – skazala babusya, a ya i ne stala yiyi opyratysya, i movchky pishla za neyeyu.
V tu nich ya zalyshylasya u Viry Illivny, a vrantsi my razom pishly do dil’nychnoho. Politsiya provedla vykhovnu hodynu z moyimy susidamy i vony meni poobitsyaly povernuty koshty. A ya z toho dnya mayzhe shchovychora byla u Viry Illivny. Bihrala z roboty do tsiyeyi babusyi, yak na svyato. Meni ne virylosya, shcho v moyemu zhytti ye lyudyna, z yakoyu ya mogu podilytysya svoimy perezhyvannyamy.
Vira Illivna, bula tak sama samotnya, yak i ya. Cholovika vona davno pokhovala, a ditym yih hospod’ ne dav. My pry’vyazalyas’ odna do odnoyi, ya pospyshala z roboty do neyo, znayuchy, shcho mene chekayo i ya komus’ potribna.
Odnoho razy Vira Illivna vpala na skhody i zlamala ruku; zhinka prosyla mene perejikhaty do neyi. Meni bulo soromno spershu, ale ya rozumila, shcho yiyi potribna moya dopomoha. Tak staly zhyty razom, z chasom babusya perepysala na mene kvartyru i dachu nyshkom – ts’ogo ya navit ne ochikuvala. Moyi mriyi staly zdiysnyuvatysya – ya mala vlasne zhyttya i ridnu lyudynu poruch.
Vlitku my virishyly z babusyeu poyikhaty na dachu, a vidvesty nas prosyla vona nashoho susida Maksyma. Tsey khlopets’ vzhe davno meni podobavsya, ale ya navit dumky ne mohla prypustyty, shcho vin zverne na mene uvahu. Yak z’yasovalosya, babusya vzhe davno khotila mene posvataty z Maksymom, ale ya ne davala yiyi niakykh shansiv, adzhe z ranku do nochi pratsyuvav.
I tut my vzhe vtryokh sydymo v mashyni. Uvechori Maksym prygotuvav shashlyk, my nakryly shykarnyy stil v sadu i syly vecheryaty. Potim babusya pishla hulyaty z sobakoyu, a Maksym pidiishov do mene:
– Hanna, ya davno lyublyu tebe, napevno z pershoho pohlyadu, yak tol’ky pobachyv tebe na skhodovomu maydanchyku.
Ya posmihnulasya Maksymu i obiynyala yogo. Rik tomu ya navit ne mriyala pro take shchastya. Za tsey chas ya znyshla svoyu ridnu dushu – moyu babusyu, znyshla zatyshnyy budynok i kokhanu lyudynu.
Ne prypynyayte viryty!
