Prošla je godina, Kola se vratio. Sazreo je, postao još viši i širi, još lepši. Majka ga je dočekala i priredila pravo slavlje. Otac je takođe bio srećan, ali tada su roditelji pomenuli brak – došlo je vreme da se oženi. Posao je već imao – postao je kamiondžija, ostalo je samo da pronađe nevestu.
Kola se prisetio svih svojih devojaka i odlučio da će mu supruga biti ona koja ga je čekala. Hteo je obući onu istu košulju, ali mu je postala tesna u ramenima, šavovi su odmah popucali. Pomislio je da prvo ode kod Olje.
Došao je u njen atelje, a ona je skromno sedela za šivaćom mašinom, ne gledajući nikoga, samo je radila. Kola je pomislio da će mu Olga biti verna i mirna žena. Počeli su da se viđaju, a za dva meseca su se venčali. Svi su bili srećni – i mladoženjini i mladini roditelji.
Olja mu je rodila dvoje dece. A onda su Koli ponudili posao na dugim rutama za veliku platu, i on je pristao – sada je trebalo prehraniti porodicu.
Kola je otišao na put, a Olja je uzimala posao kući kako bi lakše brinula o deci. Posle pola meseca, muž se vratio s posla. Olja je odmah počela postavljati sto dok se Kola igrao s decom.
Nakon što je pojeo, Kola je otišao pravo u sobu da spava – bio je umoran od dugog puta. Naravno, uz večeru je malo popio da se opusti. Legao je u krevet, a pored njega je ležala supruga. Počeo je da je grli, ali ona je već spavala. Kola se iznenadio – kako je tako brzo zaspala? Ipak, nastavio je da je grli.
A onda je čuo Olju kako viče iz susedne sobe:
— Kole, gde si?
Kola je odmah skočio iz kreveta, u trenu se otreznio i izašao iz sobe.
— A ko to spava u našoj sobi?!
— To je moja mama, došla je na par dana, zaboravila sam da ti kažem.
Kola je istog trena pocrveneo… Sreća što ga je žena na vreme pozvala!