Ovako nešto još nisam doživeo u svojoj praksi: šestogodišnji dečak bio je spreman da da život za svoju sestru.

Dogodilo se to pre otprilike 10 godina. U moju ordinaciju utrčala je sestra iz prijemnog odeljenja:
– Hitno u drugu operacionu salu! Težak slučaj! Pacijentkinji je veoma loše.

Potrčao sam tamo. Kada sam stigao, tim je već bio spreman, a na stolu je ležala devojčica od otprilike šest godina. Dok sam se oblačio i sterilizovao opremu, saznao sam detalje priče.

Došlo je do saobraćajne nesreće u kojoj je stradala porodica od četiri člana: otac, majka i dvoje dece – blizanci, dečak i devojčica. Ozbiljno je povređena samo devojčica. Ostali članovi porodice bili su u stabilnom stanju. Udarac je bio upravo na strani gde je ona sedela. Izgubila je mnogo krvi, imala ozbiljne rane i povrede.

Ubrzo su stigli rezultati analize krvi. Ispostavilo se da joj je potrebna krv treće pozitivne grupe, a mi je nismo imali… Situacija je bila teška, čak kritična. Hitno smo pozvali roditelje. Pokazalo se da majka ima četvrtu, a otac drugu grupu. Pošto je imala brata blizanca, pomislili smo da bi njegova krv mogla da odgovara

Otišao sam da razgovaram s njim. Video sam ga kako sedi u hodniku i plače. Rekao sam mu:
– Anja je ozbiljno povređena.
– Znam – odgovorio je.

Ona je bila upravo tamo gde se sve dogodilo. Spavala je u tom trenutku.
– Još nije sve izgubljeno. Ti možeš da je spasiš. Potrebno nam je samo malo tvoje krvi.

On je pristao – bez razmišljanja.
– Hajde da pođeš sa tetom Marijom u kabinet gde će ti uzeti krv. Ona je vrlo pažljiva, veruj joj.
– U redu, kako kažete. Mama, volim te! Ti si najbolja! I ti, tata. Hvala vam za sve što ste učinili za mene.

Otišao sam u operacionu salu, a dečak je sa medicinskom sestrom otišao u kabinet. Operacija je prošla uspešno.

Posle nje sam otišao da proverim dečakovo stanje i da mu saopštim radosnu vest. Ležao je pokriven ćebetom i odmarao. Prišao sam mu i rekao:
– Ti si pravi heroj! Spasao si sestru!
– Je l’ ona dobro?
– Da, potpuno!
– A kada ću ja da umrem?
– Ne sada, momče… Tek za mnogo, mnogo godina, kada budeš star, tada ćeš o tome razmišljati.

U tom trenutku mi se pitanje učinilo smešnim. Naivno, glupo pitanje malog dečaka. Tek kasnije sam shvatio da je on zapravo mislio da će posle davanja krvi umreti. Tako je verovao. I, što je najvažnije, bio je spreman na to zbog svoje voljene sestre.

Još uvek, kad se setim ove priče, prolaze me žmarci.

Related Posts