– Šta ne žuriš kući? – pogledao je Pavla u kabinet Ivan Stepanović. – Kao da si uradio svoj posao, još uvek se biram … – neka svekrva dođe danas – uzdahnuo je Pavle. – Tako odlažem vreme, koliko mogu, komplikovan odnos sa njom… “A, razumem”, saosećajno je rekao šef. – A o poslu o kojem smo razgovarali, razmislite do sutra, uspećete, imate potencijal… Glava šefa je nestala iza vrata, a Pavle se namrštio: tako je bilo žalosno napustiti ovu udobnu kancelariju. Plata, naravno, nudi dobru. Ali sreća nije u novcu? Mir je ipak doro žčij. Pavle je posegnuo i njegove misli su se ponovo prebacile na svekrvu koja je danas stigla. Savio se.
– Kao da nije na vreme, a ćerka Veronika je, iz inata, otišla u selo da poseti njegovu majku, čak ni da razgovara sa kim… sa majkom žene, Lюdmilom Petrovnom, nisu se rešili od samog početka. Tačnije, od trenutka kada je žestoka Katja, u prvoj velikoj svađi, iznenada izjavila: “Pravo je bila moja majka, da nismo par ti i ja, ubedila me da ne žurim, da razmislim, a ja je nisam poslušala, i ubiću plodove … Pavle je već uspeo da se navikne da je Katja u svađi mogla da nagovori Bog zna šta, a sledećeg jutra je to blagopolučno zaboravila.
– Pa, njen lik je takav da možeš… on je to odmah shvatio, pa joj je brzo oprostio, ali te reči o tešti su iz nekog razloga bile veoma neprijatne i čvrsto zapale u dušu, pa je sada pri svakom dolasku njene majke čuvao ponosnu tišinu. U principu, i sama Lюdmila Petrovna se nije razlikovala razgovorljivošću, pa ako su se za to vreme prelili sa nekoliko fraza i to dobro. I svekrva je pokušavala da dođe kratko, očigledno je i ona imala teško prisustvo neugodnog zetka. Bio je petak, a onda je Paul obično ulazio u kafić sa svojim kolegama.
Oni su i danas pozivali, ali on je odlučio da se uzdrži za svaki slučaj. Pavle je tiho otvorio vrata stana svojim ključem, razdelio se i tajno pogledao u kuhinju: svekrva i njegova žena su okrenuli farš na kotlete i strasno razgovarali. Od prvih reči Pavle je shvatio da je reč o njemu. – Pa, tu sada luta? – ner Vala emotivna Katja. – Možda, kao i uvek, sedi sa svojim prijateljima… Petak… ne žuri kući, iako zna da ste došli. Nije ga briga. Pavle je zadržao dah – pa sada će se svekrva povezati. I zaista, dalje je bio spokojni glas Lюdmile Petrovne-a šta, on je često u tvojoj šetnji?
– Šta bi drugo nedostajalo-ogorčeno je odgovorila Katja. – Noge ne bi bile ovde. – Dakle, da-odjednom ju je majka mirno zaustavila. – Slušaj sada pažljivo, dušo! To je tvoj muž, otac tvoje ćerke, pa molim te pričaj o mužu s poštovanjem! – Ali, mama, da li si zaboravila kako je ona govorila o njemu pre našeg venčanja? – ponovo se naljutila žena.
– Baš tako! Pre venčanja, odgovorila je svekrva. – Tada je još bilo vremena da se setimo i ne ulazimo u to sve. Sada je kasno … voz je otišao. Sada ste njegova supruga i majka vašeg zajedničkog deteta. Ti si sama napravila taj izbor. I kao što sada vidim-nije tako brzoplet. Da li se psuje na tebe, ćerko? “Šta bi drugo”, začuo se Katin glas, ali više nije tako kategoričan kao nekada. – Voli ćerku? nastavila je da pita majku. “Voli”, uzdahnula je Katia.
– I ja takođe, to mu opraštam. – Šta? Šta mu ne opraštaš? – glas svekrve jedva je primetno trepnuo. – Kakve tvrdnje imate prema njemu, da budem iskren, stavljajući ruku na srce? – Pa, šta on sedi na tom poslu za tri penija? Ne poštujte sebe. – On je lentiai? “Da ne”, odgovori Ser dito Katia. – On je samo iz rase ljudi koji imaju dovoljno onoga što imaju… znači, on je srećan čovek, iznenada se nasmejala Lюdmila Petrovna.- Da, smešno ti je-frknula je ćerka.
– A ja ne bih, s njim ćemo se tako prebijati od penija do penija, jer on ne razmišlja o nama. Juče je odbio unapređenje, jer vidite da li ne može da komanduje! Ne voli da govori starijim ljudima šta da rade. Jer sa njima je drugačije, vidite, nemoguće. – Pa, vidite, imate zlatnog muža,a vi vam nedostaje, veselo je progovorila Ljudmila Petrovna.
– Znaš, ćerko, čuvaj ga, onda ako odlučiš: novac ili pristojnost,uvek Izaberi pristojnost – ne gubiš… – ali ne smeš je namazati na hleb, uzdahnula je Katja. A onda je odjednom sasvim drugačijim tonom dodala: – Hvala, mama, veoma mi je drago što si promenila mišljenje o Pavliku, evo reči časti, kao da je kamen iz duše … imam ga zaista, lep, samo malo tih.Gospode, ćerko, tako mi je drago što tada nisam bila u pravu što te srce nije prevarilo.
Pa, novac i pozicija su stvar koja je privlačna. – U redu, mama, Katiin glas zvučao je tako detinjasto da je Paul zaledio, a topli talas nežnosti prosuo se po telu. Ponovo je sa obe oči pogledao u kuhinju. Žene su stajale zagrljene. Pavle se okrenuo prema vratima, otvorio ih i namerno glasno zarzao, pogromivši još malo u hodniku, ušao u kuhinju. Stajali su i gledali ga nekim prosvetljenim očima. A on je prišao i tiho ih zagrlio. Tada je glasom promuklim od uzbuđenja rekao: pa, čestitam mi, sutra imam novu poziciju!Čestitam, Pavlik! Lюdmila Petrovna se nasmešila, nevidljivo namignuvši Kati. – Verujemo u tebe! – Hvala mama!odgovorio je zver Pavle.