Doma Liza se vratila kasno. Žena je otvorila vrata i videla muža kako sedi za stolom u dnevnoj sobi sa kovertom u ruci. Timofej je pozdravio ženu i rekao da mora da razgovara sa njom. Čuvši ove reči, Liza je ostala zatečena.
Te večeri Liza nije imala želju da se vrati kući. Ali nije želela ni da ostane na poslu. U vazduhu je prijatno mirisalo na proleće. Žena je već zaboravila šta znači jednostavno šetati i uživati u toplom vremenu. Uvek je nekuda žurila.
Sa svojih 39 godina Liza se osećala kao da ima 50. I izgledala je mnogo starije od svojih vršnjakinja. Nije imala ni vremena ni snage da brine o sebi. Štaviše, smatrala je da to već nije potrebno. Žena je živela za porodicu, muža Timofeja i dvojicu odraslih sinova. Upravo njih je smatrala izvorom svog sreće.
Liza je udala sa 17 godina, a sa 18 rodila prvo dete. Sećala se kako ju je majka odvratila od braka u tako mladim godinama. Ali mladenci su čvrsto odlučili da je vreme da osnuju porodicu.
Here’s the translation of your text into Serbian, using the Latin alphabet:
“Venčanje je bilo skromno. Liza je nekoliko godina živela sa svekrvom. Majka njenog muža često je govorila Lizi da nije niko u toj porodici. I da će Timofej uskoro naći neku drugu. Liza je svim silama pokušavala da bude savršena žena. Stalno je brinula o porodici, domaćinstvu: prala, peglala, čistila, išla na kupovinu, spremala obroke.
Zaboravila je kada je poslednji put razveselila sebe nekim novim stvarima. Smatrala je da je bolje kupiti mužu i sinu kvalitetne proizvode, nego sebi da kupi modnu haljinu. Liza nije uspela da napravi karijeru. Radila je kao prodavačica na pijaci, povremeno kao spremačica. Timofej, za razliku od nje, stekao je dobro obrazovanje. Radio je kao lekar u ambulanti. Poštovali su ga kolege i pacijenti.
Poslednjih meseci, Liza je primetila da Timofej kasni, dolazi kući umoran. Setila se reči svoje svekrve. I shvatila da je muž našao neku drugu.
A sada, udišući toplo prolećno vazduh, Liza je plakala brišući suze grubim rukama. Nije razumela kako je njen voljeni muž mogao da je izda. Na kraju je morala da se vrati kući. Tiho je otvorila vrata i videla muža koji je sedeo za stolom u dnevnoj sobi sa koveratom u rukama.
Timofej je neobičnim, svečanim tonom rekao ženi da moraju da pričaju. Liza je ostala u šoku. Shvatila je šta Timofej želi da kaže. Međutim, muž joj je zahvalio što se toliko trudi zbog porodice i objasnio da je kasnio na poslu kako bi ispunio Lizin san. Liza je oduvek želela da ode u Francusku. Pre nego što je nastao njen rođendan, Timofej je pronašao dodatni posao. U koverti su bile karte za Pariz, koje je muž kupio za sebe i za nju.”