Sve se desilo nedelju dana pre venčanja. Mladoženja je zaboravio da prekine vezu, i čula sam njegov razgovor s mojom najboljom drugaricom. Bilo mi je odvratno.

Sa Olegom sam živela u vanbračnoj zajednici četiri godine. Nedavno smo odlučili da želimo zvanično da se venčamo. Podneli smo zahtev u matičnom uredu i dobili mesec dana za razmišljanje. U tom periodu, mene su poslali na službeni put u drugi grad. Nisam želela da idem, ali to je bio moj posao i nisam imala izbora.

Oleg i ja smo stalno razgovarali telefonom i dopisivali se. Ostalo je još nekoliko dana do mog povratka kući, i jedva sam čekala da ga vidim.

Svake večeri smo razgovarali pred spavanje, planirali naše venčanje, pričali o detaljima, spisku gostiju i meniju. Uvek sam mu govorila koliko ga volim, a on mi je uzvraćao isto.

Jedne večeri, kada smo završili razgovor, Oleg je spustio telefon, ali ga nije isključio. I baš kada sam htela da odložim svoj telefon, čula sam poznati glas. Bila je to žena. Oleg je zaboravio da prekine vezu, i mogla sam da čujem njihov razgovor.

Kada sam pažljivije slušala taj glas, shvatila sam da je to bila moja najbolja drugarica.

A najgore od svega bilo je to što su se njih dvoje smejali meni, mojim idejama o venčanju i našem zajedničkom životu. U tom trenutku mi je bilo užasno odvratno što on s njom razgovara o našoj vezi. Zatim je moja “prijateljica” počela da govori kako sam ja uopšte ružna i da on zaslužuje bolju ženu.

Sve je na trenutak utihnulo, i taman kad sam htela da prekinem vezu, počeli su da se čuju uzdasi i glasovi. Tada mi je sve postalo jasno, iako nisam mogla da poverujem. Te noći sam plakala bez prestanka, jer nisam želela da prihvatim da se to dešava meni.

Sledećeg dana pozvala sam “prijateljicu” i pravila se da ništa ne znam. Rekla sam joj kako više ne volim Olega i kako ne želim da se venčamo. Izrekla sam sve to u jednom dahu i spustila slušalicu. Naravno, Oleg me je zvao i slao poruke, ali nisam odgovarala.

Preostale dane u službenom putu sam provela plačući. Kada sam se vratila kući, Oleg je bio na poslu. Spakovala sam svoje stvari i preselila se u iznajmljeni stan.

Oleg je počeo da me traži i pronašao me jednog dana dok sam se vraćala s posla. Vikao je na sav glas na ulici kako sam bezobrazna i kako sam mogla tako da postupim. Govorio je kako je na mene potrošio četiri godine života, a ja ga sada izbacujem iz svog. Posle su usledile uvrede, a meni je bilo samo gadno da ga gledam.

Ubrzo nakon toga, dobila sam ponudu za posao u drugom gradu i prihvatila je, jer me ovde ništa više nije vezivalo. Od tada su prošle tri godine. Ne komuniciram ni s njim ni s “prijateljicom”. Tek sada sam skupila snagu, krenula dalje i postala srećna.

Related Posts